BOLESTI OKA -SIMPTOMI, PREVENCIJA I LIJEČENJE

Oko je jedan od naših najsloženijih organa – ono što vidimo očima, u mozgu se pretvara u sliku koju prepoznajemo. Osjet vida ima veliku važnost u našem svakodnevnom funkcioniranju, orijentaciji u prostoru, zaštiti od nezgoda i doživljaju svega što nas okružuje.

No, kako naše tijelo stari, tako stare i oči, vid postaje slabiji, a oko postaje podložno degenerativnim procesima. Ipak, pravilnom brigom za oči i redovitim pregledima kod specijalista možemo utjecati na to da se te promjene ipak odgode na neko vrijeme.

Jedan je od vodećih oftalmoloških problema starije životne dobi, a zbog utjecaja čimbenika iz okoline i načina života, sve češće se pojavljuje i u osoba mlađe dobi. Riječ je o poremećaju suznog filma koji može nastati zbog smanjene proizvodnje suza, pojačanog hlapljenja suza ili promjena u sastavu suza.
Vodeći simptomi su peckanje, grebanje, crvenilo, osjećaj kao da u oku ima pijeska, pojačano suzenje i sekret u obliku niti. Svi ovi simptomi narušavaju kvalitetu života većine pacijenata. Najčešće se javljaju u starijoj životnoj dobi (oko 75 % ovog sindroma javlja se iznad 65. godine života). Sindrom suhog oka također se javlja uslijed hormonskih promjena kod žena tijekom trudnoće, menstruacije ili menopauze, neki lijekovi izazivaju ovaj sindrom (kontracepcijski preparati) kao i okruženje (dim, centralno grijanje, klimatizirani prostori, vjetar). Poremećaj suznog filma javlja se i kod pacijenata koji troše lokalnu kapljičnu terapiju koja sadrži konzervanse, a također pri dugotrajnom radu za računalom jer pri takvom radu zaboravljamo treptati pa se površina oka više suši.
Osnovu terapije suhog oka čine umjetne suze koje služe kao nadomjestak prirodnim suzama čiji je sastav promijenjen ili se nedovoljno izlučuju. Na taj način mogu se ublažiti simptomi i spriječiti komplikacije kao sitne površinske erozije rožnice, infekcija itd.

Glaukom je bolest vidnoga živca koja dovodi do postupnog gubitka i oštećenja vidnog polja, a centralna vidna oštrina očuvana je relativno dugo. Glavni čimbenik rizika koji može dovesti do oštećenja je povišeni očni tlak. Cilj liječenja glaukoma je očuvati vidno polje, odnosno usporiti njegovo daljnje propadanje. Jedni način liječenja glaukoma je snižavanje očnog tlaka. Ako se sniženje očnog tlaka ne postiže kapima, potrebno je učiniti operativni zahvat. Važan čimbenik rizika za nastanak glaukoma je i životna dob. Više od 2 % populacije nakon 40. godine života obolijeva od glaukoma, a ukupan broj oboljelih povećava se na 4 - 6 % za populaciju nakon 60. godine života. Ako je nekomu od članova obitelji dijagnosticiran glaukom ili sami imaju visoki krvni tlak ili povišen šećer u krvi ili su pak kratkovidni (dioptrija veća od 4,0), šanse za obolijevanje od glaukoma tim su veće.
Glaukom otvorenog kuta obično počinje neprimjetno, polaganog je i progresivnog tijeka te je bezbolan. Ova bolest traje cijeli život i ako se otkrije na vrijeme i adekvatno liječi, neće doći do najteže komplikacije, tj. potpunog gubitka vida. Nastaje zbog otežanog otjecanja očne vodice u očnom kutu koji je široko otvoren. Glaukom ne izaziva subjektivne smetnje te se bolest, najčešće, slučajno otkrije prilikom oftalmološkog pregleda, i to mjerenjem očnoga tlaka i pregledom očne pozadine, tj. glave vidnog živca. Dodatne dijagnostičke pretrage kao što su ispitivanje vidnog polja i optička koherentna tomografija (OCT) mogu otkriti stupanj u kojoj se bolest nalazi i je li došlo do oštećenja drugih osjetljivih struktura u oku.

Glaukom suženog ili zatvorenog kuta nastaje naglo. Simptomi bolesti mogu biti različitog intenziteta. Prisutni su bol, crvenilo oka, iznenadni pad vidne oštrine, glavobolja, što je popraćeno iznenadnim povišenjem očnog tlaka koji je nastao zatvaranjem očnog kuta. Glaukom suženog ili zatvorenog kuta predstavlja hitno stanje u oftalmologiji i uspješno se liječi.
Sekundarni glaukomi posljedice su neke druge bolesti ili stanja u oku kao, primjerice, pigmentnog ili eksfolijativnog sindroma, komplikacije šećerne bolesti (dijabetičke retinopatije), upalnih stanja, prethodnog operativnog zahvata na oku, ozljede oka itd.

Siva mrena je zamućenje prirodne leće u oku. Prvi i vodeći znakovi mrene su slabljenje vida, zamagljenje vida, promjene u percepciji boja, rasipanje svjetla i vrlo česta promjena dioptrije. Mrenu češće imaju osobe starije od 60 godina, no danas se primjećuje i kod mlađih osoba. Pod povećanim rizikom su pacijenti koji imaju šećernu bolest, visokokratkovidne osobe, osobe koje su izložene nekoj vrsti zračenja, osobe koje uzimaju kortikosteroidnu terapiju ili koje su pretrpjele neku ozljedu oka. Zahvaljujući modernoj tehnologiji, operacija mrene je u većini slučajeva rutinski zahvat.

Jedan od najčešćih uzroka gubitka vida osoba starijih od 60 godina je senilna makularna degeneracija (SMD). Patološke promjene kod ove bolesti zbivaju se u žutoj pjegi, mjestu najjasnijeg vida, koja se nalazi na mrežnici oka. Postoje rani i kasni oblici, a kasni oblici imaju suhu i vlažnu formu koja može završiti pojavom ožiljkastih promjena u žutoj pjegi. Osobe s kasnim oblikom makularne degeneracije ne mogu čitati, gledati TV ni voziti automobil i često su ovisne o tuđoj pomoći. 
 
Brojni su čimbenici rizika za nastanak ovog stanja: naslijeđe, životna dob, kardiovaskularne bolesti, konzumiranje alkohola, pušenje i izloženost sunčevim zrakama. Bolesnici imaju nejasnu, zamagljenu sliku predmeta, ravne linije su im iskrivljene. U uznapredovanom stadiju bolesti u potpunosti gube centralnu vidnu oštrinu. 

Na koje simptome treba obratiti pozornost?

Obavezno posjetite oftalmologa ako primijetite neki od ovih simptoma:

• crvenilo oka i pojačano suzenje kod suhog oka
• oštećenja (erozije) površine oka koje se boji fluoresceinom kod suhog oka
• oštećenje perifernog vidnog polja u smislu zamagljenja kod glaukoma iskrivljenje slike kod senilne makularne degeneracije
• gubitak centralne vidne oštrine kod senilne makularne degeneracije
• zamagljenje vida kod sive mrene

 Kada je obavezno posjetiti oftalmologa?

Na pregled kod oftalmologa treba otići u dobi od 40 godina ako do tada nije bilo akutnih stanja, greške refrakcije ili smetnji vida. Smetnje kod čitanja, koje se javljaju u toj dobi, pacijenta dovode oftalmologu. Tada se mogu uočiti prva zamućenja u leći iako se ona mogu pojaviti i ranije. Također se može otkriti glaukom. Potrebno je učiniti detaljni oftalmološki pregled u koji spada: ispitivanje centralne vidne oštrine, mjerenje očnog tlaka, pregled na biomikroskopu i pregled očne pozadine s prethodnim širenjem zjenica. Ako se otkrije neko od gore navedenih stanja, potrebno je učiniti gonioskopiju, testiranje vidnog polja i OCT. Ako se otkrije kasna makularna degeneracija, potrebno je učiniti fluresceinsku angiografiju (FAG). Važno je oftalmologa upoznati i o mogućim čimbenicima rizika za pojedinu bolest kao i o ostalim prisutnim bolestima jer će to utjecati na odabir terapije i na učestalost kontrolnih pregleda.

Kako održati zdravlje oka?

Suho oko se ne može izliječiti, ali se simptomi mogu ublažiti primjenom umjetnih suza koje na površini oka stvaraju zaštitni sloj koji sporije hlapi od prirodnih suza, te smanjuju trenje vjeđa prilikom treptanja i pomažu pri cijeljenju sitnih oštećenja (erozija) površine oka.

Kad oftalmolog jednom dijagnosticira glaukom, potrebne su redovite kontrole očnog tlaka, vidnog polja i vidnog živca, kao i redovito i trajno uzimanje propisane terapije. Smanjivanje vrijednosti očnog tlaka za sada je jedina učinkovita terapija glaukoma. Stabilnost ponovljenih nalaza vidnog polja dokaz su učinkovitosti terapije. Popratne pojave na lokalnu terapiju kapima kao i učestalost primjene kapi često su razlog zašto pacijenti prestanu uzimati kapi. Prestankom uzimanja kapi, očni tlak ponovo raste, vidni živac i vidno polje se oštećuju, a vidna funkcija slabi.

Siva mrena uspješno se operira ultrazvučnom metodom. Ne treba čekati da mrena sazri do kraja jer to otežava operativni zahvat, a bolesniku produljuje oporavak vidne oštrine i povećava rizik za nastanak komplikacija.
Konzumacija alkohola i pušenje su jedini čimbenici rizika za nastanak rane i kasne makularne degeneracije koji se mogu prevenirati. U posljednje vrijeme objavljeno je mnogo rezultata o mogućoj protektivnoj ulozi vitamina i ostalih antioksidansa u prevenciji pa čak i u liječenju senilne makularne degeneracije.

Preuzeto sa stranice:http://www.adiva.hr/bolesti-oka-simptomi-prevencija-i-lijecenje.asp